Krenuo tako putnik namjernik u nepoznatom pravcu. Ni cilja ni razloga već eto neka se hoda.
Naiđe tako na semafor kod Doma Pelesića i kako se upali zeleno on po gasu, u jedino mogućem pravcu a da nigdje ne skreće. Pred njim se otvorila duga prava ulica, osvjetljena i ukrašena sa obe strane lijepim kućama. Snijega ima samo toliko da se zna da je zima počela pokazivati svoju ćud.
Kad krenu uz brdo pitao se: Gdje li ja to idem, ali nije stao. Bi mu nekako zanimljivo kad naiđe na dosta oštru lijevu krivinu i novo lagano penjanje. Njemu su u susret nailazila vozila i svi su došli i prošli kao po zadatku. Rado bi da priupita gdje se to on našao ali svi su kako i naišli tako i prošli.
Savladao je on tako nekoliko ležećih policajaca i još jednu poveću uzbrdicu iza koje se pojavi prostrana raskrsnica na kojoj je bilo mnoštvo parkiranih auta.
Pravo ispred njega predivan sebilj. Istina neosvjetljen ali lijep dodatno ukrašen snježnim bjelilom. Sa desen strane osvjetljena kafana sa manjim brojem gostiju. Iznad vrata pisalo je GO-GO.
Ipak, njegovu pažnju je privukao poveći dugi objekat sa lijeve strane. Kad je izašao iz auta pomislio je da se tamo događa svadbeni pir. Odmah ga je asociralo na mladu nevjestu u bijelom i kosmatog mladoženju sa utegnutom kravatom.
Parkirao je auto i tako neobavješten i nezvan lagano se približio objektu. Kroz dijelove prozora, koje guste zavjese nisu uspjele pokriti, prodirala je blještav svjetlost koje se postupno mijenjala od plave u crvenu iz crvene u ljubičastu zatim u zelenu, žutu ili kakvu već. Smjenivale su se pjesme odabrane kao da ih je neko birao samo za svoju dušu. Čuli su se aplauzi i povici:
– To…
– Svaka ti čast….
– E ova je dobra…
– A slušaj sad ovu i tako redom…
Očigledno da ovom mjestu nije falilo ni tehnike ni ukusa. A tek publika i raspoloženje? Sve je ukazivalo, sudeći po glasovima, da su se tu okupili pravi veseljaci koje je Svevišnji oplemenio dobrim raspoloženjem i velikom energijom. Sve je odisalo veseljem i nekim ushićenjem. Kao da se nešto važno slavi.
Kada je onaj s početka priče, onako neodređen, ušao u prostoriju. Prvo je bio nezapažen. Svi su već bili uveliko u svom euforičnom raspoloženju.
Nije mu bilo jasno da li je neka konkretna fešta, svadba, obilježavanje nečega ili neka diskoteka. Gledao je i pokušavao zaključiti da li je to objekat koji okuplja mlade, srednju generaciju ili one još zrelije dobi. Ne bi’ odgovora jer sve generacije su tu.
I dalje je stajao i pokušao po vrsti muzike odgonetnuti o čemu se radi. I opet je ostao bez odgovora. Jednostavno se smjenjuju pjesme od sevdaha, folka do najboljih zabavnih melodija a o ritmovima da se i ne govori.
Slegnuo je ramenima i kao za sebe zaključio: – Pa ovdje se sluša samo dobra muzika.
Jednog od slavljenika koji je sjedio bliže vratima pitao je o čemu se radi.
Ovaj mu je,u žurbi da ne preskoči koji takt muzike samo odgovorio:
– Ma eto mi smo tu onako, da se proveselimo. Inače ovo nam je prva zimska fešta.
Neznanac je zacupkao u ritmu muzike, poslije su se tu našle i dobre kapljice i stolica i meza.
Iako slučajno, na kraju je njegovo bezciljno putovanje i trebalo tu da završi.
Kad se bolje uklopio sačinio je niz fotografija koje je evo podijelio sa prijateljima portala tarevci.info.
Hits: 10
