
Svakog, iole obavještenog čitaoca riječ Guvno će asocirati na drevno vrijeme, kada se pšenica vršila na način da se veže konj za stožinu i svojim kopitama i hodom u krug po razasutoj pšenici drobi zrelo klasje iz kojeg se odvaja nabreklo hljebno zrnevlje. U Tarevcima riječ Guvno je naziv za lokalitet, za izletište i istoimeni zaseok. Tamo se odlazi u šetnju. Danju, da se osjeti svježina prozračne visine i uputi koji pogled prema ravnoj Posavini, a noću da bi se ašikovalo ili u dobrom društvu teferičilo.
Da, u Tarevcima je jedan predivni lokalitet dobio ime po vršenju pšenice, kako je naprijed pomenuto. Davno bilo. Mnogo je prošlo od kako se pšenica ne vrši na stari način. A ime Guvno je ostalo. Sa prolaskom vremena, a ide brzo, prebrzo, otišli su i oni koji su izravno doživjeli na opisani način vršidbu pšenice. Bit će kao da je prohujalo s vihorom. Danas o tome imamo samo prepričanu priču jer nema više onih koji mogu reći da su to svojom rukom radili.
Trajali i otišli…