Svakog, iole obavještenog čitaoca riječ Guvno će asocirati na drevno vrijeme, kada se pšenica vršila na način da se veže konj za stožinu i svojim kopitama i hodom u krug po razasutoj pšenici drobi zrelo klasje iz kojeg se odvaja nabreklo hljebno zrnevlje. U Tarevcima riječ Guvno je naziv za lokalitet, za izletište i istoimeni zaseok. Tamo se odlazi u šetnju. Danju, da se osjeti svježina prozračne visine i uputi koji pogled prema ravnoj Posavini, a noću da bi se ašikovalo ili u dobrom društvu teferičilo.
Da, u Tarevcima je jedan predivni lokalitet dobio ime po vršenju pšenice, kako je naprijed pomenuto. Davno bilo. Mnogo je prošlo od kako se pšenica ne vrši na stari način. A ime Guvno je ostalo. Sa prolaskom vremena, a ide brzo, prebrzo, otišli su i oni koji su izravno doživjeli na opisani način vršidbu pšenice. Bit će kao da je prohujalo s vihorom. Danas o tome imamo samo prepričanu priču jer nema više onih koji mogu reći da su to svojom rukom radili.
Trajali i otišli…
Kako je vrijeme prolazilo Guvno se sve više pominje u drugim pričama. Sve češće se pominje u priči o prvim poljupcima o uspostavljenim ili prekinutim ljubavima o ispjevanim pjesmamama i neponovljivim teferičima. Ima ga i u nekim uspješnim životnim i bračnim pričama koje su svoj početak imale baš tu na Guvnu.
Eh kad bi stara lipa sa Guvna mogla pričati. A ona na sreću samo pamti a ne priča. Mnogo toga je čula i vidjela u svom dugom vijeku. Sakrila je zaljubljene od znatiželjnika, prolaznike od kiše i umorne od sunca. Krošnja joj je uvjek izgledala srcoliko, kao da je i tom simbolikom htjela da skrene pažnju da privuče k sebi i da pruži utočište, mir i zaštitu.
Danas je ona, stara, srcolika, stoljetna lipa, sigurno najstariji stanovnik u Tarevcima. Upamtila je mnogo više od onog što je stalo u ispričane i neispričane priče i doživljaje.
Kad bi se ona mogla raspričati bilo bi tu svega i svačega. Baš svega! A ona samo mudro ćuti, a upamtila je ona i igru i ljubavi i provode ali i ratove. Da, pamti ona čak dva svjetska rata i ovaj naš poslednji. I svaki je na njoj ostavio svoje ožiljke, a ona i pored toga traje i prkosi vremenu i ljudima. Uvjek na istom mjestu i uvjek dočekuje i ispraća.
Novo vrijeme je donijelo još lipa, jedne su u svojim četrdesetim, a druge u jeku mladosti, ali je u priči samo ona stara, srcolika lipa sa Guvna.
Prije par godina na Guvnu je i bager imao posla. Urađene su staze, nivelisan teren, omladina je napravila klupe i sto i izbetonirala mini plato. Guvno je dobilo novi izgled i nove posjetioce.
Ista grupa entuzijasta pokušava da ga sačuva urednim i privlačnim za posjetioce, ali na nesreću ima i onih koji su vlastitu neurednost i loše navike donijeli i na Guvno. Neki ostave smeće a neki se čak i vandalistički ponašaju, kvare i razvaljuju ono što je napravljeno.
Pravi zaljubljenici u lijepo su u maju ove godine učinili napor izvršili popravke i sanaciju onog što vrijeme ili neodgovorne osobe oštetiše. I Guvno je ponovo dobilo lijep izgled. Ono prosto mami i poziva: Dođite! Dođite!
Na Guvnu je uvjek lijepo!!!
Hits: 4
